fbpx
Main menu

Šemper o kreditima u švicarcima: "Najveća odgovornost na bankama i HNB-u"

U saborskoj raspravi o Prijedlogu zakona o dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju zastupnik Hrvatske stranke umirovljenika Željko Šemper istaknuo je kako je izvanredna mjera fiksiranja tečaja kune u odnosu na CHF od 6, 39 kune za 1 CHF na rok od godine dana samo gašenje požara koji je „tinjao od vremena kad su banke potrošačima ponudile kredite u kunama s valutnom klauzulom u CHF“.

Šemper je postavio pitanje zašto banke nudile kredite u kunama s valutnom klauzulom u CHF kada je u to vrijeme uz domaću kunu bilo moguće vezati klauzulu u eurima, te upozorio na mogućnost da se radilo o dobro smišljenom scenariju banaka jer je 2006. tečaj iznosio 4,5 kn za CHF, što je, tvrdi Šemper, bio pravi mamac za građane i povoljnije od kredita u eurima.

„Hrvatska narodna banka nije reagirala na pojavu treće valute na kreditnom nebu Hrvatske. Ni danas nitko ne zna jesu li te banke stvarno kupovale CHF na financijskom tržištu ili je to bila obmana. Guverner Vujčić kaže kako banke takvom radnjom nisu ništa zaradile, u što ja jako sumnjam. Naša centralna banka nije iskoristila svoju ulogu regulatora i nadzornika, jer nije zaštitila građane. Godinama se HNB drži po strani, čuva stabilan tečaj kune prema euru i sada ne može pobjeći od odgovornosti“, izjavio je Šemper.

Dodao je kako građani koji su uzimali povoljne kredite u švicarcima nisu mnogo razmišljali o nekoj mogućoj krizi u sljedećih trideset godina i problemima u otplati kredita.

„Mladim obiteljima treba stan i auto, malo tko je uvidio da za 100 000 eura kredita na 30 godina, uz kamatu od 5,37 % treba vratiti dvostruki iznos ili 204 858 eura. Tom prilikom značajno su zatajile banke koje su samo u borbi za što veću dobit prešutjele rizik i nesigurnost promjene tečaja“, upozorio je Šemper.

Spomenuo je i generacije umirovljenika koje su živjele u vrijeme velike inflacije kad nije bilo toliko banaka, ali je bilo kredita.

„Gradile su se kuće, kupovali stanovi, oni hrabriji uzimali su kredite koje je pojela inflacija (rata je bila kutija cigareta), a oni drugi su gradili kuće cijeli radni vijek – do mirovine! Dizanje kredita je osobna odluka i odgovornost svakog građanina posebno kad je riječ o dugoročnim kreditima, a samim time i većem riziku“, istaknuo je Šemper.

Također je istaknuo kako ne treba zaboraviti da su prije inicijalnog povećanja vrijednosti CHF dužnici s tom valutnom klauzulom dugi period uživali povoljnije kamate od onih koji su se zadržali u kunama ili eurima.

„Kad bi došlo do obeštećenja dužnika, kao što je to primjerice riješila Mađarska, pitanje je bi li tada trebalo obeštetiti i one koji su godinama plaćali skuplje kredite u eurima i kunama“, upitao je Šemper, te postavio pitanje što bi se dogodilo kad bi tečaj eura porastao i iznenadio još veći broj dužnika, a HNB poput Švicarske narodne banke odustao od obrane kune, upozoravajući kako bi posljedice i za građane i za državu bile katastrofalne.

„Pitanje je kako riješiti konverziju švicarskog franka kad HNB ne može to narediti bankama, ali ne da ni svoju pričuvu. Konverzija ima također svoju cijenu koju ni banke nisu spremne platiti. Zaboravile su tko je uložio silne milijarde u njihovu sanaciju, a godinama ostvaruju veliku dobit. A to su porezni obveznici“, zaključio je Šemper.

Na vrh članka

Facebook