fbpx
Main menu
Veselko Gabričević: Mladima treba posao i pristojna plaća, a ne ideologija Foto: Ante Čizmić/Hanza media

Veselko Gabričević: Mladima treba posao i pristojna plaća, a ne ideologija

Ne trebamo mlade opterećivati sa prepucavanjima oko ustaša i partizana, ali netko treba reći popu pop, a bobu bob, kaže nam umirovljeni general Hrvatske vojske Veselko Gabričević.

U ratu je zapovjedao na najtežim hrvatskim ratištima. U miru, odnosno u mirovini, u nedjelju je u Ruduši kod Sinja, na komemoraciji za strijeljane borce Prvog splitskog partizanskog odreda, otvoreno osudio 'Za dom spremni' kao nedvosmisleno ustaški pozdrav. Usput javno prozvavši predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića što nisu uradili isto. Nije mu, stječe se dojam, do neke velike ideologije.

- Oduševilo me što je ove godine na komemoraciji bilo dosta mladih, najviše dosad. I njima je više dosta tih prepucavanja oko ustaša i partizana. Kako bi bilo da sad na ulici netko viče "Živio drug Tito" ili "Sa Titom naprijed"? To su gluposti, to mladim ljudima ne treba. Treba im posao, pristojna plaća i da mogu dostojno živjeti u ovoj državi - pojašnjava čvrstim, odlučnim gardom ovaj umirovljeni general. I pritom, bez dlake na jeziku, kritizira aktere na političkoj sceni.
- Takvi pozdravi štete našoj državi. Kao što joj šteti i ponašanje Milorada Pupovca. On nazoči komemoracijama na kojima bude i Vučić. Svi znamo da je Vučić potrčko Vojislava Šešelja. Ako ide tamo i podržava što Vučić govori, to znači da podržava i Šešelja i velikosrpsku agresiju na Republiku Hrvatsku – stava je general Gabričević. Želio bi, kaže, da premijer i predsjednica javno osude pozdrav „Za dom spremni“. Jer, rezonira on, ako vlastitom dvorištu ne poduzmemo nešto protiv ružnih stvari koje se događaju, ne možemo onda ni u tuđem.
- Našim nečinjenjem mi dajemo legitimitet i Pupovcu, i onima koji misle kao i on. I oni to koriste - smatra general Gabričević.

Aktivan je u splitskoj Vedri, Udruzi veterana Domovinskog rata i antifašista. Potpredsjednik je Hrvatske stranke umirovljenika. Zvali su ga, kaže i drugi, ali on se odlučio za HSU. Ta stranka, ističe on, nema nikakvih predrasuda, nije ni desno ni lijevo.
 Zapravo sam htio da ostanem sa malim običnim čobjekom, da im pokušam pomoći. Kao što sam u vrijeme Domovinskog rata stalno bio na prvoj crti. Moji vojnici znaju da sam sve Božiće, Uskrse i Nove godine dočekao sa njima u postrojbi na prvoj crti - ističe ovaj ratni zapovjednik rodom iz okolice Trilja.
Rođen je u 1948. u Gardunu. Osnovnu školu završio je u Trilju. Gimnaziju je pohađao u Sinju, a nakon nje završio je Vojnu akademiju, a potom i Višu vojnu akademiju, koja je u vojnim krugovima slovila kao neka vrsta postiplomskog studija. Početkom Domovinskog rata sa obitelji je iz Banja Luke pobjegao iz JNA i stavio se na raspolaganje hrvatskoj državi.

- Nisam imao nikakav poziv. Sam sam to odlučio i dragovoljno sam došao braniti svoju zemlju - kaže nam general Gabričević. U Zbor narodne garde stupio je u SInju, gdje je, na zapovijed vrhovnog zaposvjednka dr. Franje Tuđmana, 6.listopada 1991. osnovao 126. sinjsku brigadu.
- Bila je to doista dobra postrojba. To se pokazalo i u ratu. Stvorena je na pravim temeljima. Vodio sam računa da svi časnici i dočasnici budu ljudi koji se nešto razumiju u vojsku, a ja sam sa njima izvodio razne trenaže, i brzo sam ih pripremio za rat - sjeća se general Gabričević. U užujku 1992. došlo je do ranjavanja zapovjednika obrane Dubrovnika generala Nojka Marinovića. Triljanin je dobio zapovijed da ide u Dubrovnik i preuzme obranu grada.
- Moji u Sinju su malo negodovali, čak su zvali i predsjednika Tuđmana zašto idem. No, ja sam vojnik i prihvatio sam tu zapovijed. Dubrovnik je tada bio u okruženju, dva dana sam do tamo putovao. Odmah sam izvršio preustroj snaga u obrani. U Dubrovniku je tada bilo jako teško stanje, grad je bio u okruženju, sustavno sam vršio obuku i mobilizaciju ljudi. I pripremao se za oslobođenje Dubrovnika - ističe Gabričević.

Već su kaže, u 163. brigadi provodili i akcije, i krenuli da oklopom izađu prema Srđu, a kada su došle postrojbe 4. i 1. te 2. brigade, zajedno sa njima su sudjelovali u oslobađanju Dubrovnika i hrvatskog juga od agresora.

- Drago mi je što je 163. brigada izrasla u respektabilnu postrojbu, za koju je tadašnji načelnik Glavnog stožera Janko Bobetko često znao reći da mu je više takvih brigada, da ne bi bilo problema u oslobađanju ostalih dijelova Hrvatske. I borci iz 4. brigade uvijek su govorili da im je lakše boriti se sa 163. nego ostalim brigadama - ne bez ponosa ističe Gabričević. Poslije akcije oslobođenja Dubrovnika imenovan je za zapovjednika časničke škole.
- Na toj sam dužnosti bio 72 sata. Upravo u to vrijeme zbio se Medački džep. Predsjednik Tuđman je bio u inozemstvu, tamo su ga "pritisnuli" zbog nekih rabota u toj akciji, i trebalo je brzo reagirati i odrediti novog zapovjednika za zborno područje Gospić. Tako da sam ja, i prije nego sam uopće primio dužnost u Zagrebu, već sam sjeo u auto i zaputio se za Gospić. Moja obitelj za to je imenovanje doznala kada je objavljeno na televiziji, nisam jednostavno imao vremena javiti im se - ističe general Gabričević. Na novoj dužnosti čekao ga je i novi izazov - u akciji Medački džep na posebno je mučan način ubijeno i tridesetak srpskih civila.
-U Gospiću sam, koliko sam to mogao, uspješno sanirao stanje, i doveo ga i red. Tu smo već počeli vršili trenaže za operaciju "Oluja". Ta je akcija pripremana puno prije 1995. godine - ističe Gabričević. Poslije Gospića otišao je u Zagreb, gdje je bio na dužnosti zapovjednika Hrvatskog vojnog učilišta.

- U moje se vrijeme otvorilo nekoliko novih škola. Između ostalog i Ratna škola, koja doista slovi za respektabilnu vojnu školu, i na kojoj se danas školuju i stranci – zaključuje Gabričević. Poslije je radio u Glavnoj inspekciji, a potom i u Zapovjedništvu za obuku hrvatske kopnene vojske, gdje je bio angažiran na usklađivanju ustroja sukladno NATO standardima. Kada je i taj posao dovršio, otišao je u mirovinu.

Svim braniteljima naknada, ne samo invalidnina

General Veselko Gabričević otvoreno se zalaže da se svim hrvatskim braniteljima isplati naknada za sudjelovanje u obrani zemlje od agresije.

- Zakon o braniteljima nije cjelovit, on je zahvatio samo kategoriju ratnih vojnih invalida. No, što je sa braniteljima koji su bili 4 ili 5 godina u ratu, a koji nemaju ništa. Svaki čovjek koji bio u obrani Hrvatske trebao bi, sukladno vremenu koji proveo, sukladno položaju na kojem je bio, suklado svojem sudjelovanju u borbenom sektoru treba biti vrednovan i primati naknadu.


Bez obzira je li zaposlen ili nezaposlen - smatra on, navodeći primjer niza branitelja koji teško žive i koji su nezadovoljni što su svoj status riješili oni koji nikada nisu bili na prvoj crti, ali ne i oni koji su u ratu i najviše riskirali.

Zašto nisam pozvan u Split?

- Ne vjerujem da u Splitu imaju išta protiv mene. Ima tamo i razumnih ljudi. No, netko je očito izvršio pritisak, uplašili su se udruga koje malo desničare, pa nisam pozvan da govorim na proslavi Dana antifašističke borbe u Splitu - pojašnjava general Veselko Gabričević.

Prošle godine splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara odbio je prijedlog da upravo Gabričević bude jedan od govornika na službenoj svečanosti.

 

Intervju prenosimo iz Slobodne Dalmacije

Na vrh članka

Facebook