Novosti

HSU 2021. – dobrodošli, dobri ljudi

Piše: Srećko Vuković S RIJEČI NA DJELA Kad političke elite ne znaju riješiti problem osnuju komisiju ili napišu strategiju. Tako nam, eto,

HSU dosad – podsjetnik na postignuća

Piše: Srećko Vuković Ne usudim se ni pomisliti kako  bi izgledala umirovljenička svakodnevica bez djelovanja Hrvatske stranke umirovljenika u proteklih dvadesetak godina.

Društvene mreže

Srećko Vuković: Vjerujem da će se osloboditi nova energija i potencijali u HSU-u

Share on facebook
Facebook
Share on google
Google+
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn

Postavili smo niz pitanja našim kandidatima kako biste bolje upoznali njih, njihove stavove i programe. Pročitajte odgovore Srećka Vukovića, kandidata za zamjenika predsjednika HSU-a.

  1. Zašto ste se odlučili kandidirati za zamjenika? Koje su obveze i odgovornosti osobe na poziciji za koju ste se kandidirali?

Moram reći da se mirovinskim osiguranjem i rješavanjem problema umirovljenika bavim 35 godina, moglo bi se kazati da zapravo „živim mirovinsko osiguranje“, od toga s većim ili manjim intenzitetom s Hrvatskom strankom umirovljenika surađujem preko 15 godina.

Uz struku i znanje koje sam godinama akumulirao, kao ravnatelj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u dva mandata stekao sam i značajno iskustvo u organizaciji i rukovođenju koje će mi svakako pomoći ako me stranački prijatelji izaberu za zamjenika predsjednika stranke. Pred kompletnim novoizabranim rukovodstvom HSU-a, na čelu s novoizabranim predsjednikom mnogo je posla, u vrlo kratkom vremenu su nam lokalni izbori i svi zajedno morat će uprijeti ka istom cilju, ostvariti što bolji izborni rezultat i tako početi revitalizirati stranku od najmanjih kapilarnih ogranaka do vrha i obrnuto. Tempo će diktirati, naravno, novi predsjednik, većina obveza i odgovornosti zapisana je u aktima HSU-a, a svi detalji bit će vjerujem vrlo brzo nakon izbora precizirani i razrađeni.

2. Koje biste promjene uveli u stranci – lokalno i nacionalno?

Prvenstveno treba poboljšati i ubrzati protok informacija od vrha stranke do ogranaka jer mi se čini da tu ima puno prostora za napredak. Članovi u gradskim i županijskim organizacijama moraju biti obaviješteni o svemu što se radi u središnjici i obrnuto, jer samo dobro povezani i horizontalno i vertikalno moći ćemo svi zajedno, ujedinjeni, prema jasno zacrtanim ciljevima poboljšati svoj rejting.

Zalažem se i da u budućnosti promijenimo naše akte  i prijeđemo na “jedan član – jedan glas”, očito je to jedan dodatni vid demokratičnosti u djelovanju političkih stranaka, na taj način daje se i  mogućnost svakom članu stranke da odlučuje o političkoj budućnosti i smjeru djelovanja stranke (ali naravno istovremeno očekuje se od članova i dodatna odgovornost).

Nadalje, članstvo moramo proširiti, osvježiti, ideja je da se ne oslanjamo samo na umirovljenike, nego i da one s 50+ kojima mirovina nije tako daleko, zainteresiramo i privučemo u HSU (npr. slovenski DESUS upravo tako radi). Važno je pridobiti i ugledne stručnjake na različitim područjima društvenog, kulturnog i znanstvenog života u Hrvatskoj, ako ne kao članove, onda barem kao vanjske suradnike. Naše Savjete treba još ojačati i strateški ih fokusirati na tri kapitalna područja: mirovine, zdravstvo i socijalnu skrb.

Moramo i ponovno uspostaviti dobru suradnju i sinergijsko djelovanje s udrugama umirovljenika, jer bez toga nema ni jakog HSU-a. Najbolje rezultate ostvarivali smo upravo onda kad je suradnja između udruga i i stranke bila najintenzivnija, na posljetku HSU je i nastao kao politički iskorak udruga koje su bile shvatile da političku borbu i ostvarenje političkih ciljeva nije moguće ostvariti putem umirovljeničkih udruga, nego je za to potrebno osnovati političku umirovljeničku stranku.

Na predstojećim lokalnim izborima treba nastaviti s praksom da lokalne organizacije imaju i pravo  obvezu same odlučiti na koji način će nastupiti na izborima.

Za sljedeće parlamentarne izbore treba se početi pripremati već sada. Zalagat ću se za naš samostalan izlazak na te izbore, ali to, nisam naivan, zahtijeva silan angažman svih nas, jedinstvo u stranci, sinergiju s udrugama umirovljenika. Jako dobro svi znamo tko su naši potencijalni birači, a moramo njih uvjeriti da smo im najbolji izbor. Za takvo nešto rejting HSU-a mora porasti sa sadašnjih 1-2% na 5-7%, inače će to biti i ostati samo pusti san. Ovo je visoko postavljena ljestvica, no ako to ne uspijemo, ako ne dostignemo barem tih 5%, onda ćemo u bilo kojoj varijanti i na bilo kojim izborima biti samo “prirepak” velikima, a što to za nas znači dobro smo iskusili upravo na ovim posljednjim parlamentarnim izborima.

Svjestan sam da nas mnogi doživljavaju kao isključivo interesnu stranku. Da, točno, položaj umirovljenika i općenito starijih osoba naš je primarni interes, ali smatram da o svakoj bitnoj temi i problemu u Hrvatskoj HSU mora zauzeti i jasno deklarirati svoj stav. Politička neobojenost i neutralnost odvela bi nas u bezličnost, oportunizam, a samim tim i odumiranje stranke.

3. Umirovljeničke stranke u drugim državama – ili ih nije ni bilo ili ih nema više ili su na zalasku. Je li u Hrvatskoj potrebna stranka koja se prvenstveno i većinom bavi pravima umirovljenika? Zašto?

Da, u pravu ste, osim naravno u Sloveniji gdje je DESUS, njihova umirovljenička stranka, u određenim previranjima i problemima, ali još uvijek igra značajnu ulogu na političkoj sceni kao dio vladajuće koalicije (imaju 2 ministra – zdravstva i poljoprivrede i 5 zastupnika u Skupštini).

Što se tiče Hrvatske, naravno da nam je potrebna jedna jaka politička stranka koja se bavi pravima umirovljenika i to po meni može biti samo Hrvatska stranka umirovljenika, koja ne samo da ima bogatu, uspješnu povijest, nego, u ovim izrazito teškim vremenima (korone, potresa, sve lošije gospodarske situacije) i obvezu i odgovornost ne samo zaštititi stariju populaciju, nego i unaprijediti položaj umirovljenika, prije svega na tri područja: mirovinama, zdravstvenom sustavu i socijalnoj skrbi. Kada bi Hrvatska bila bogata država i u njoj umirovljenici uživali visoke mirovine, kad bi imali uvijek dostupnu i besprijekornu zdravstvenu uslugu te osiguranu kvalitetnu institucionalnu i izvaninstitucionalnu skrb – onda ovakva stranka ne bi imala svrhu. S obzirom da je situacija, na žalost dijametralno suprotna, bit će na hrvatskoj političkoj karti još dugi niz godina potrebe za što snažnijom umirovljeničkom parlamentarnom političkom strankom.

4. Kako ocjenjujete rad HSU-a dosad? Koje biste rezultate istaknuli?

Ne usudim se ni pomisliti kako bi izgledala umirovljenička svakodnevica bez djelovanja Hrvatske stranke umirovljenika u proteklih dvadesetak godina. Podugačak je popis realiziranih projekata, spomenut ću samo najvažnije: povrat duga umirovljenicima, uvođenje dodatka na mirovinu od 4 do 27% koji je uz dodatak od 100 kn i 6% postao sastavni dio mirovine, u tri navrata isplaćene „božićnice“ (2006., 2008. i 2015.), ukidanje povlaštenih mirovina saborskih zastupnika, izmjena tzv. švicarske formule s 50:50 na 70:30 u korist povoljnijeg faktora, uvođenje starosne mirovine za dugogodišnje osiguranike (60/41) bez penalizacije, mogućnost rada do polovice radnog vremena uz korištenje mirovine, smanjenje penalizacije prijevremenih mirovina itd. Ma, bilo je tu još i ukidanje mogućnosti ovrha cijelih mirovina, povećanja osobnog odbitka za umirovljenika kod plaćanja poreza na dohodak, sprečavanje maltretiranja starijih osoba obveznim godišnjim pregledima za produljenje vozačke dozvole i time dodatnih troškova za umirovljenike…

Naš ekonomski stručnjak i vrsni analitičar, bivši saborski zastupnik HSU-a Željko Šemper, precizno je izračunao da je od 2004. godine do danas novčani ekvivalent ostvarenog za umirovljeničku populaciju samo po osnovi dva projekta HSU-a, povratu duga umirovljenicima i dodatka od 27% preko 30 milijardi kuna, a kad se zbroji i sve ostalo dolazimo do brojke od preko 200 milijardi kuna, što je npr. cca 70%  bruto društvenog proizvoda Republike Hrvatske.

Treba napomenuti da je značajni dio postignuća ostvaren u suradnji s udrugama umirovljenika i to nam u svakom slučaju mora biti određeni putokaz za budućnost. Sretan sam što sam i ja, „kao mali kotačić“ u proteklih petnaestak godina, kao vanjski suradnik HSU-a bio, na neki način dio te uspješne stranačke povijesti.

5. S obzirom na značajan broj umirovljenika kojima su potrebna kvalitetna zakonska rješenja, zašto u Saboru nema više zastupnika HSU-a?

Eh, naprosto nismo uspjeli doprijeti do naših birača, ne samo umirovljenika, nego i onih koji će u sljedećih desetak godina to postati. Imali smo sjajnih i bitnih tema, razrađenih projekata, ali birači ih nisu prepoznali. Ne bih se tu puno dao uvući u rasprave u kojima jedni kažu, kriva je Središnjica, drugi vele nije se radilo na terenu i sl. Siguran sam da je većina i u središnjim tijelima HSU-a, kao i članova stranke u lokalnim organizacijama, dala sve od sebe da rezultat bude što bolji, ali nismo uspjeli ostvariti onakav rezultat kojem smo se svi nekako nadali. Nije nam ni ova korona išla na ruku.

Uvjeren sam da se dobar rezultat na izborima ne može ostvariti samo predizbornom kampanjom, nego upornim, minucioznim doprinosom svakog našeg člana kroz sve četiri godine, a najvažniji segment u pripremi našeg nastupa na sljedećim izborima je: pronaći put do srca i glave naših birača. Uz to, moramo se svi potruditi i podučiti jedan dio naših sugrađana u savladavanju za mnoge zamršenog preferencijalnog glasovanja. Ostvarenje naših političkih ciljeva u direktnoj je međuovisnosti s našom snagom (čitaj: brojem zastupnika) u Saboru!

Nemojmo, međutim, podcijeniti ni ovaj jedan, rekao bih dragocjeni zastupnički mandat, koji je omogućio HSU parlamentarni status i u sljedeće 4 godine, a znamo svi da ako niste u Saboru, praktički mogućnost da se dobije medijska pozornost je gotovo ravna nuli. Uz to, vjerujem da će Silvano Hrelja i u ovom mandatu izaći s niz vrijednih i bitnih, za osobe treće dobi prevažnih zakonskih prijedloga. No, u tome ne smije ostati sam, predlažem da mu cijeli tim stručnjaka različitih profila, članova stranke, ali i vanjskih suradnika, bude kontinuirana podrška.

6. Što mislite o stavu određenog broja ljudi da je bivši predsjednik radio loše iako je sačuvao parlamentarni status? Mogu li oni koji su podržavali taj rad sada nuditi zaokret na novo i kandidirati se za funkcije u stranci?

To je hrvatska specijalnost, stajati sa strane, naoko podržavati, iza leđa kritizirati, podmetati klipove, a onda poslije bitke se praviti pametan. Nitko nije bezgrešan, pa ni Hrelja, ali dozvolite mi da ja kao bivši ravnatelj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i sudionik mnogih sjednica, sastanaka i rasprava u Ministarstvu, Vladi, Saboru, vrlo dobro znam s kakvim žarom i umješnošću je godinama uspješno kormilario ovim našim brodom. Kako u svakom kolektivu s vremenom dođe do zasićenja, mislim da je dobro prepoznao trenutak kad kormilo treba prepustiti nekom drugom i povući se te usmjeriti svu svoju energiju u obnašanje zastupničke funkcije. Na taj način, vjerujem da će se osloboditi i neka nova energija, neki do sada skriveni ljudski potencijali u stranci.

7. Koji su najveći problemi hrvatskog umirovljenika? Koji je Vaš prijedlog rješenja za probleme koje ste naveli?

Najveći problemi? Kratko i jasno: niske mirovine, najčešće ispod granice siromaštva (preko 600.000 umirovljenika, dakle, polovica njih živi s mirovinom ispod granice siromaštva od 2.710 kuna), loša dostupnost zdravstvenih usluga uz prenizak cenzus za oslobađanje od plaćanja dopunskog zdravstvenog osiguranja, neuređen i potkapacitiran sustav skrbi i smještaja, kako institucionalnog tako i izvaninstitucionalnog za ljude treće životne dobi. I ono što je sada najaktualnije, ne smijemo zaboraviti na nužnost pomoći umirovljenicima s niskim mirovinama (gotovo sve susjedne države to su učinile) da prebrode posljedice COVID-19 krize koja je dodatno potvrdila kolikim su nedaćama izloženi ljudi starije životne dobi. Sve to onda rezultira osjećajem odbačenosti, nebrige ili izoliranja od životnih tokova, evidentnog izostanka minimuma društvene solidarnosti prema starijima i posvemašnje apatije i nevjerice da se išta može promijeniti (refleksiju toga vidimo i u našim izbornim rezultatima).

Kako riješiti probleme? Nema čarobnog štapića…odlučno i uporno, nestrpljivo (a ne strpljivo, jer ljudi treće dobi nemaju baš vremena za čekanje) pridobivanje šire društvene i političke podrške za projekte HSU-a koji će onda rezultirati poboljšanjima na ključnim područjima (nešto slično onome što smo uspjeli kod povrata duga). Zakonski prijedlozi koje nudimo i koje ćemo predlagati su kvalitetna osnova za ostvarenje niza postavljenih ciljeva poput: korištenje dijela mirovine pokojnog bračnog druga uz svoju vlastitu mirovinu, promjena formule za usklađivanje mirovina, proširenje prava na istovremeno korištenje pune mirovine i rada, podizanje cenzusa za dopunsko zdravstveno osiguranje na 2.000 (odnosno 2.500 za samca), anuliranje plaćanja dodatnog doprinosa za zdravstveno osiguranje od 3%, uvođenje reda u poslovanje privatnih domova za starije, povećanje kapaciteta, ali i pravno reguliranje statusa tzv. državnih domova (sad su negdje između države i županije, ni na nebu, ni na zemlji)…Tu je još i ugradnja liftova u zgrade, oslobađanje od plaćanja HRT pristojbe…

Nisam za nove deklaracije, strategije borbe protiv siromaštva i sl., sve to već imamo i izvrsno smo u njima opisali kako to izgleda biti siromašan u Hrvatskoj. Zadaća Hrvatske stranke umirovljenika je jasna: slušati glas umirovljenika, pripremiti dobra i kvalitetna zakonska rješenja, osigurati političku podršku za njihovo usvajanje i uvjete za promptnu provedbu!

8. Recite nam ukratko nešto o prijedlozima zakona koje je HSU uputio u proceduru u ovom sazivu Sabora.

Nakon što su u prethodnom sazivu Hrvatskog sabora zastupnici HSU-a podnijeli 6 prijedloga zakona s ciljem poboljšanja položaja umirovljenika (na žalost, samo je jedan prihvaćen), u ovom sazivu krenuli smo još žešće, naš jedini zastupnik Silvano Hrelja podnio je već dva Prijedloga zakona, a u pripremi su još dva.

Tako je u saborskoj proceduri ponovno Prijedlog zakona o izmjeni Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju kojim predlažemo da se prihodovni cenzus temeljem kojeg osigurane osobe ostvaruju pravo na plaćanje premije iz sredstava državnog proračuna poveća s 1.563,23 kune na 2.000,00 kune mjesečno, dok se za osiguranika samca predlaže povećanje prihodovnog cenzusa s 2.000,00 kuna na 2.500,00 kuna mjesečno, uz redovito usklađivanje svakih 6 mjeseci.

Sada važeći cenzusi utvrđeni su izmjenama Zakona na Vladin prijedlog od svibnja ove godine i to tako da su povećani za minimalnih 47 kuna (za člana obitelji), odnosno 61 kunu (za samca), nakon što prethodno nisu mijenjani od 2004. godine (i to unatoč tome što je za naš, daleko povoljniji Prijedlog zakona iz 2019. godine, HSU prikupio više od 50.000 potpisa građana). Dovoljno je samo to ilustrirati s podatkom da je od 2004. godine do danas prosječna bruto plaća u Republici Hrvatskoj porasla je za 50,24%, a također aktualna vrijednost mirovine je ukupno usklađena za 50,02%.

Uz to, u proceduri je i Prijedlog Zakona o dopuni Zakona o HRT-u kojim predlažemo da se od plaćanja pristojbe HRT-a u cijelosti oslobode svi građani s mjesečnim prihodima do 1.500 kuna po članu kućanstva, a da 50% pristojbe plaćaju vlasnici prijemnika čiji mjesečni prihod po članu kućanstva nije veći od 2000 kuna (odnosno za samce 2.500 kn).

Pripremljena su i dva Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju – jedan kojim se proširuje mogućnost korištenja mirovine uz rad i to tako da raditi ili obavljati samostalnu djelatnost i istovremeno koristiti mirovinu u punom iznosu mogu svi korisnici mirovina osim korisnika invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad, za ostvarivanje prava ne bi se više tražio prestanak osiguranja, a korisnici najniže mirovine mogli bi raditi u punom radnom vremenu i koristiti najnižu mirovinu.

Najavljujem i drugi, izuzetno važan Prijedlog zakona – o obiteljskom dodatku kojim ćemo predložiti da korisnik osobne mirovine (udovica/udovac) može uz svoju mirovinu ostvariti i razmjerni dodatak od svote osobne mirovine umrlog bračnog/izvanbračnog druga. Cilj je – ublažiti pad životnog standarda do kojeg je dolazilo zbog gubitka prihoda od mirovine pok. supružnika koji je cijeli svoj radni vijek doprinosio u mirovinski sustav. Obiteljske mirovine  su izrazito niske (prosjek je tek nešto iznad 2.000 kn mjesečno, a korisnika (većinom žene) je čak 217.000 i ovdje uistinu treba hitno reagirati. Ohrabruju i najave iz resornog Ministarstva da su spremni krenuti u poboljšanja na području obiteljskih mirovina, mi smo uvijek tu, spremni dati svu potrebnu pomoć kod analize i pripreme, a u ovom slučaju Vladi možemo ponuditi „gotov proizvod“, naš Prijedlog zakona.

9. U Hrvatskoj je otprilike svaki sedmi umirovljenik ostvario to pravo po posebnim propisima. Kako biste Vi riješili problem jaza između povlaštenih i “običnih” mirovina na koji već godinama upozoravaju europske institucije?

Da, 18 je kategorija umirovljenika s ukupno cca 180.000 korisnika koji su ostvarili pravo na mirovinu prema posebnim propisima.  Raznorodna je to grupacija, od akademika i rudara, vojnika i policajaca, hrvatskih branitelja i pripadnika hrvatske domovinske vojske, do pripadnika bivše JNA, boraca NOR-a i njihovih udovica. Zajednički im je nazivnik da su kod ostvarivanja prava na mirovinu imali neku „posebnost“ u odnosu na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju.

Međutim, često puta ljudi griješe misleći da se radi o korisnicima koji uopće nisu uplaćivali doprinose za mirovinsko osiguranje, što kod najvećeg broja njih nije slučaj. Stoga treba jasno razdijeliti kod svakog korisnika koliki je dio ostvarene mirovine pokriven uplatama doprinosa (i koji se financira iz prikupljenih doprinosa aktivnih osiguranika u sustavu međugeneracijske solidarnosti), a koliki je dio mirovine ta posebnost (što se financira iz proračuna, prikupljenim porezima od svih građana). Kad to učinimo transparentnim, onda se društvenim konsenzusom moramo dogovoriti koliko želimo, odnosno koliko možemo za to izdvojiti u odnosu na ostale obveze koje podmirujemo iz proračuna. I to je to.

10. Jeste li Vi za ukidanje drugoga mirovinskoga stupa? Zašto?

Da to pitanje postavite trojici hrvatskih ekonomista, dobili vjerojatno 5 različitih (da, da ali…, ne, ne ali…, i da i ne…) odgovora. Međutim, očito je da nakon posljednjih zakonskih promjena, gledajući sa stanovišta pojedinog osiguranika koji uplaćuje doprinose u prvi i drugi mirovinski stup, nema razloga za ukidanje drugog stupa. Naime, reformom iz 2019. godine osiguranici su u vrlo komotnom položaju: ako štedite u drugom stupu, kod odlaska u mirovinu možete birati (ovisno što vam je povoljnije) hoćete li ostvariti dvostupnu mirovinu ili ćete ostvariti mirovinu samo iz prvog stupa u kojem slučaju se ušteđena sredstva vraćaju u proračun. Tako da zapravo, naizgled, ne postoji nikakav rizik za pojedinca.

Ipak, i nadalje egzistiraju svi oni problemi na koje mnogi upozoravaju kad se govori o drugom stupu individualne kapitalizirane štednje (koji je, usput rečeno, baš ove godine postao „punoljetan“), kao npr. visoki troškovi provedbe (istina ne toliko kao prije, ali…), relativno niska stopa doprinosa od 5%, činjenica da najveći dio ulaganja sredstava prikupljenih iz doprinosa ide u državne obveznice na koje država “obećava“ prilično lijepe prinose (pa samim tim i veliki pritisak na neke buduće proračune i neke buduće Vlade kroz povećanje javnog duga koji juri prema brojci od 100 milijardi kuna), tzv. tranzicijski trošak zbog kojeg se država zadužuje za isplatu tekućih mirovina, okolnost da su za sada uplate doprinosa daleko veće od isplata mirovina iz drugog stupa što će se potpuno promijeniti za 6-7 godina itd. Činjenica koja puno govori je i da su od europskih država samo Hrvatska i (većim dijelom) Bugarska zadržale osnovni koncept mirovinskog sustava s početka reforme prije dvadesetak godina.

Ne smijemo zaboraviti ni da nema gotovog novca na osobnim računima u drugom stupu, nego se zapravo taj novac sve do isplate mirovina vodi samo kao virtualni osobni kapital. Visina stvarne mirovine iz drugog stupa ostaje nepoznanica sve do umirovljenja.

S druge strane zagovornici drugog stupa ističu da se sustav generacijske solidarnosti posve iscrpio (odnos osiguranika i umirovljenika je gotovo 1:1) i da je budućnost mirovinskog sustava zapravo ipak u koegzistenciji sustava kapitalizirane štednje i međugeneracijske solidarnosti.

Vraćajući se na aspekt pojedinca, ključno je jamči li novi sustav veće mirovine. A o čemu ovisi visina mirovine u javnom mirovinskom osiguranju? Kako je to već odavno „razotkrio“ poznati ekonomist R. Barr, visina mirovine u suštini ovisi uvijek o ekonomskoj snazi gospodarstva pojedine države (a ne o teoretskom izboru mirovinskog modela) u trenutku isplate i za vrijeme korištenja mirovine. I stoga će, pojednostavljeno rečeno, visina mirovine svakog budućeg (a i sadašnjeg) hrvatskog umirovljenika ovisiti ponajviše o snazi/slabosti hrvatskog gospodarstva.

11. Koje biste savjete uputili stožerima pri osmišljavanju mjera za starije osobe? Koje biste savjete dali našim starijim sugrađanima kako bi se bolje nosili s mjerama i strahovima?

Mislim da se s preporuka treba prijeći na vrlo jasne i precizne naputke jer očito da dio građana, naročito mlađih “ne doživljava“ preporuke kao obrazac za ponašanje. S obzirom da virus daleko više i jače ugrožava starije osobe, ovdje je upravo međugeneracijska solidarnost još jednom na ispitu. Očito je da zbog stanja u gospodarstvu nije moguć tzv. lockdown kakav je bio u proljeće, ali  potrebno nam je puno više (samo)discipline inače će se raspasti zdravstveni sustav koji je već sada prenapregnut do krajnjih granica.

A starijima mogu samo ponoviti već ono što se ponavlja već mjesecima, ostanite što više možete kod kuće (naravno šetnja na svježem zraku neće štetiti), a ako baš morate izaći van i ući u neki zatvoreni prostor, držite rastojanje, obvezno nosite maske. Apeliram na mlađe članove obitelji da pruže svu pomoć roditeljima, bakama i djedama, da obave za njih kupovinu i kupovinu lijekova. Na žalost, za one koji žive sami, ostaje najčešće samo dobrota susjeda i prijatelja i eventualno volonterskih udruga, jer kao društvo nemamo dobro organizirani sustav pomoći u kući za starije osobe. To je, također, područje na kojem HSU ima obvezu inicirati i predlagati rješenja poput onih kakva su razrađena i kakva se primjenjuju u razvijenijim i uređenijim europskim državama.

12. Kako biste objasnili međugeneracijsku solidarnost? Je li važna, moguća?

U  europskom prostoru, u europskom modelu socijalne države, socijalne osjetljivosti i javne odgovornosti države za pojedinca, koliko god pojedinačne sposobnosti čovjeka bile važne, za razvoj društva kao cjeline uvijek je bilo važnije koliko je slaba ili jaka njegova najslabija karika.

U genetskom kodu čovjeka kao ljudskog bića, majke i očevi nose na plećima svoju nejaku djecu, zdravi ranjene i bolesne, moćni nemoćne, djeca svoje majke i očeve! Moć pojedinca, moć moćnoga u službi nemoćnog i društva kao cjeline,  jednom riječju – solidarnost,  bit je čovjekova opstanka, njegova razvoja i društvenog prosperiteta.

Sposobnost društva da osigura dobrobit svim svojim članovima, uz minimiziranje nejednakosti i izbjegavanje polarizacije, postavljeno je kao jedan od prioriteta u civiliziranom svijetu. Cilj uspostave socijalne kohezije nije samo borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti, nego i borba za uspostavu optimalne razine solidarnosti u jednom društvu, pri čemu je upravo međugeneracijska solidarnost jedna od najvažnijih sastavnica.

13. Ispričajte nam neki događaj u životu na koji ste posebno ponosni ili Vas veseli i rado ga se prisjetite.

Ponosan sam na svoju obitelj, moja dva sina i suprugu, svoje pokojne roditelje koji su me naučili najvažnijim životnim vrijednostima. Ponosan sam i što sam napredujući od pripravnika došao do mjesta ravnatelja HZMO-a, bez pripadnosti bilo kojoj političkoj stranci (sa svim prednostima, ali i manama koje donosi takav status, jer ste bez zaštite “velike stranke” uvijek izloženiji objedama i podmetanjima zlobnih i pokvarenih ljudi, pogotovo ako se prihvatite uvođenja reda u sustav), bez pomoći „stričeva i rođaka“, što u Hrvatskoj, morate priznati i nije baš tako čest slučaj.

A vesele me sve one male stvari od kojih je satkan život, uroniti u plavo Jadransko more, uživati u zalazu sunca za Učku, usponu na neki vidikovac s kojeg se otvara pogled dokud oči sežu, veseli me cvrkut ptičica u zoru, ali i vreva zagrebačke Ilice, roštiljanje s prijateljima, zasađeno stablo, cvjetna slavonska livada u mojoj zlatnoj Požeškoj kotlini. Možda nećete vjerovati, ali vesele me i nove obveze u Hrvatskoj stranci umirovljenika, jer donose nove izazove i nova prijateljstva. Nastojim uvijek vidjeti čašu do pola punom, naći u svemu lijepu stranu, otvoriti neka nova vrata.

14. Dajte za kraj jedan savjet mladome sebi (pa tako i mladima danas). 😊

Učite cijeli život, uživajte u onom što radite, pjevajte i plešite, ljubite i volite, družite se, živite punim plućima, ostavite neki svoj osobni, ljudski trag na ovoj ludoj i predivnoj planeti ne razmišljajući hoće li on, utisnut u pijesak vašeg života, trajati samo sekundu ili cijelu vječnost….

I mijenjajte i sebe i svijet… na bolje! A prije nego uvečer utonete u san, sjetite se predivne misli čuvenog francuskog filozofa Jean Paul Sartrea: “I da živim sto godina, najljepši dan bi mi bio uvijek onaj sutra…“