Novosti

HSU 2021. – dobrodošli, dobri ljudi

Piše: Srećko Vuković S RIJEČI NA DJELA Kad političke elite ne znaju riješiti problem osnuju komisiju ili napišu strategiju. Tako nam, eto,

HSU dosad – podsjetnik na postignuća

Piše: Srećko Vuković Ne usudim se ni pomisliti kako  bi izgledala umirovljenička svakodnevica bez djelovanja Hrvatske stranke umirovljenika u proteklih dvadesetak godina.

Društvene mreže

Silvano Hrelja o razlozima povlačenja: ‘Često sam se osjećao baš kao neki dosadni štreber’

Share on facebook
Facebook
Share on google
Google+
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn

Dražen Ciglenečki, Novi list

Birača ima sasvim dovoljno, ali s njima treba jako puno raditi, motivirati ih, uvjeravati u korisnost prijedloga. Lakše im je poletjeti za nekim tko obećava dobitak na umirovljeničkoj lutriji. Žao mi je što je tako. Ja im nikada nisam lagao pa neću ni sada.

Odlazi iz HSU-a kao treći najdugovječniji predsjednik stranke - Silvano Hrelja / Foto Patrik Maček / PIXSELL

Foto Patrik Maček / PIXSELL

Silvano Hrelja je 12 godina vodio HSU, dulje nego ijedan predsjednik parlamentarne stranke. No, u ponedjeljak je javnim pismom zamolio članstvo da ga na unutarstranačkim izborima, koji se održavaju početkom prosinca, ne kandidiraju za predsjednika jer to više ne želi biti.


– Ne bih mogao reći da je kod mene došlo do zasićenja, što se tiče politike, umirovljeničkih i radničkih tema i problema – za to osjećam nalet nove energije, imam volje i ideja. Ali, zasićen sam unutarstranačkim odnosima. Radije bih se čuvao za više komunikacije s građanima, obranu i promoviranje kvalitetnih rješenja u Saboru.

Od kada razmišljate o tome da bi vam ovo mogao biti posljednji mandat predsjednika?

– Dosad sam pri kraju svakog mandata o tome razmišljao. Šalim se. Možda tijekom posljednjih mjesec dana. Sad odlazim kao treći najdugovječniji predsjednik stranke, iza Ivana Jakovčića i pokojnog Ivice Račana.

Privatna razočaranja

Oproštajno pismo puno vam je gorčine, što vas je toliko razočaralo u stranci?

– Je li? Ne osjećam se ogorčeno, pa ne znam kako se to uspjelo iščitati, ali interpretacija je na čitatelju. Problemi su onakvi kakve nalazite u svakom kolektivu, neki bi radili, neki ne bi, jedni se hrane sukobima, drugi žele mir i slično. Razočaranja su ipak privatna jer sam za neke odnose mislio da su prijateljstva, a ispostavilo se da nisu.

Tvrdite u pismu da postoji određena sprega pojedinih umirovljeničkih udruga i nezadovoljnika u HSU-u, o čemu se točno radi?

– Po principu »neprijatelj mog neprijatelja moj je prijatelj«, surađuju ljudi koji inače nemaju ništa zajedničko, ciljaju nekakve pozicije i naknade, a ja im smetam sa svojim planovima, brojevima i prijedlozima. Često sam se osjećao kao neki dosadni štreber. Primjetno je da Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe nije s pozicije udruga kompetentno i da, umjesto da savjetuje Vladu, ulazi u razne političke dealove.

Tko su ti umirovljenički aktivisti koji su se reaktivirali, na koje upozoravate u pismu, vi ste im navodno meta?

– Ima nekih unutar stranke koji ne znaju u miru uživati u mirovini, pa spletkare iz dosade, ima nekih izvan HSU-a koji grade političku platformu na mržnji prema meni, nekih naivnih koji slijede navedene… U stanju su ignorirati neki dobar prijedlog samo zato što je moj, pritom zanemarujući interes umirovljenika, a predstavljaju se kao velike spasiteljice i zaštitnici starijih osoba. Mučna priča. Neću im spominjati imena jer želim i u mislima i fizički biti što dalje od takvih ljudi.

Stranke na papiru

Jeste li možda predmet kritika u HSU-u zato što niste proveli proces ujedinjenja svih stranaka koje zastupaju umirovljenike?

– Ti koji najviše kritiziraju u HSU-u prvi nisu htjeli ujedinjenje, ja sam morao nagovarati, pregovarati, tražiti treću šansu za neke koji su dokazano kvarni. Pokušao sam, jednostavno nije išlo. Pitao bih sve te koji mi to predbacuju – zašto se sami ne ujedinite bez mene? Ako sam ja zaista bio jedina prepreka da se zagrle, izljube i otplešu u zalazak sunca, evo im prilike.

Koji su glavni razlozi neuspjeha tog projekta ujedinjenja, premda je jasno da nema dovoljno birača koji bi podržali sve te stranke?

– Pitanje »di sam tu ja« koje su neki počeli postavljati odmah na početku. Zatim lijenost, pohlepa i želja da preuzmu zasluge za tuđi trud i rad. Nedostatak volje da svaka stranka osim HSU-a realno prezentira svoj organizacijski ustroj, probleme koje žele riješiti i način rješavanja. Te druge stranke postoje samo na papiru i društvenim mrežama, a program su im bezobrazno nerealna obećanja. Na kraju niti jedna stranka kojoj smo poslali pismo namjere nije iskazala volju ni za gašenje svoje stranke ni za terenski rad. Birača ima sasvim dovoljno, ali s njima treba jako puno raditi, motivirati ih, uvjeravati u korisnost prijedloga. Lakše im je poletjeti za nekim tko obećava dobitak na umirovljeničkoj lutriji. Žao mi je što je tako. Ja im nikada nisam lagao pa neću ni sada. Previše ih poštujem i previše znam o sustavu.

Hoće li se što promijeniti u vašem statusu u Saboru kad za dva mjeseca budete samo običan zastupnik? To bi vam i otvorilo prostor da se pridružite parlamentarnoj većini, razmišljate li o tome?

– Nikad nisam bio i nikada neću biti običan zastupnik, već neobičan, onaj koji proučava socijalne sustave, ali i druge pojave i nepravde, usmjeren na njihovo bolje funkcioniranje. Smatram da o tome znam sasvim dovoljno, a bit će i građanima jasno što treba činiti ako budu imali strpljenja čuti.

Što ako novo vodstvo HSU-a donese odluku o priključivanju vladajućoj koaliciji, hoćete li je poštovati?

– Mišljenja sam da je aktualno vodstvo imalo mandat za pristupanje Restart koaliciji i to je učinilo gotovo jednoglasno. Za promjenu tog stava mora odlučiti cjelokupna stranka, dakle moraju u najmanju ruku odlučiti temeljne i županijske organizacije. To nije jednostavan proces i ne može biti iz hira »s ovima bi nam bilo bolje«, već mora biti uvjetovano rješenjem umirovljeničkoga pitanja širokog zahvata. Samo pod tim uvjetima bio bih spreman poštovati takvu odluku.

Naslušao se jamstava

U vrijeme aktualne krize, možda za HSU ne bi bilo loše da je uz Vladu, premda premijer Andrej Plenković i njegovi ministri jamče da se mirovine neće smanjivati.

– Za slobodu izbora moraš biti sposoban samostalno osvojiti mandate kao što je bio slučaj za nas 2003. i 2007. To je uvjet da bi se mogla živjeti sintagma udruga »umirovljenici uvijek uz vlast«. Zaboravlja se da smo parlamentarna stranka koja nema zagarantirana mjesta u Saboru kao predstavnici manjina.

Vjerujete li da mirovine nisu u opasnosti?

– U svojim sam se mandatima naslušao puno jamstava i puštanja probnih balona. Naviknut sam na njih i obično ne završe dobro. Želim vjerovati da su mirovine sigurne i da nisu u opasnosti. Još.

Kao predsjednik stranke cijelo ste vrijeme surađivali s lijevo-liberalnim strankama, a ne HDZ-om, je li to u konačnici bila ispravna politika?

– Financijski najzahtjevnije projekte (obeštećenje i dodatak na mirovinu) ostvarili smo u koaliciji s HDZ-om. To je činjenica. Priča je onda bila drugačija jer smo samostalno osvajali mandate, bili potrebni u Saboru i surađivali s udrugama. Uvijek sam djelovao u najboljoj namjeri i često od ničega napravio nešto.